Kompenzacija
Kompenzacijom (prijeboj) se prema odredbama čl. 195.-202. Zakona o obveznim odnosima-a (Narodne novine 35/05), prebijaju međusobne tražbine dviju strana.
Da bi moglo doći do kompenzacije, moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti:
tražbine moraju biti uzajamne, dakle moraju postojati između istih osoba koje moraju istodobno međusobno i potraživati i dugovati, odnosno te su osobe jedna prema drugoj i dužnik i vjerovnik;
tražbine moraju po vrsti biti kompenzibilne, a to su samo one tražbine koje glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće;
tražbine moraju biti istovrsne po predmetu činidbe, dakle obje tražbine moraju glasiti ili na novac ili na druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće;
obje tražbine moraju biti dospjele.
Da bi kompenzacija nastala, potrebno je očitovanje volje jedne od stranaka. Takvo očitovanje daje se izjavom o kompenzaciji. Iako Zakon ne pretpostavlja valjanost takve izjave njenom pisanom formom, kao i u svim trgovačkim odnosima, nužno je takvu izjavu dati u pisanoj formi. Uz postojanje pisane izjave uvijek će se lakše utvrditi je li kompenzacija nastala, na koje se tražbine i obveze odnosi i sl.
Kompenzacijom ne mogu prestati:
1) tražbina koja se ne može zaplijeniti,
2) tražbina stvari ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao,
3) tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete,
4) tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti,
5) tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja
