Cesija
Cesija (engl. cession, transfer, njem. Abtretung, Zession) je ustup, ustupanje tražbine, prijenos otuđive tražbine s dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara), a dužnik (cessus) i tražbina ostaju isti.
Mogući pravni temelj cesije jesu ugovor, zakon i sudska odluka.
Svaka cesija je akcesorni pravni posao kojem prethodi neki glavni posao, tako da razlozi cediranja mogu biti vrlo različiti, npr. plaćanje duga, kupnja, darovanje, ustupanje na ime zaloga itd. (Rječnik trgovačkog prava, izdanje Masmedia)
Kod cesije nije bitna suglasnost dužnika, već novog vjerovnika (cesionara) jer on odlučuje o tome odgovara li mu novi dužnik.
Ugovor o cesiji propisan je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08), glava VI., Odjeljak 1.
Vrste cesije
CESIJA RADI ISPUNJENJA, propisana člankom 88. st. 2., 3. i 4. ZOO, sastoji se u ustupanju potraživanja kojemu je svrha da cesionar, a ne cedent, naplati potraživanje prema cesusu i da cesionar od cesusa naplati svoje potraživanje koje ima prema cedentu. Cedentova se obveza gasi tek nakon što cesionar naplati ustupljeno mu potraživanje od cesusa. (Članak 88. St.(2) „Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu“)
CESIJA UMJESTO ISPUNJENJA, propisana člankom 88.ZOO je ustupanje potraživanja kod kojeg je cedent uvijek cesionarov dužnik, pa se takav ugovor i zakljucuje upravo iz razloga namirenja cesionarovog potraživanja prema cedentu. Može se pretpostaviti da je većina ugovora o cesiji koji se danas zaključuju spada u ovaj oblik cesiji, pa čak i kada se krše odredbe zakona o zabrani namirivanja dugovanja cesijom za vrijeme dok je blokiran poslovni račun. Ovakav ugovor je važeći samim zaključenjem te od tog trenutka potraživanje prema cesusu prelazi s cedenta na cesionara. Istog trenutka se gasi i cedentova obveza prema cesionaru. (Članak 88. St.(1)“ Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine“.)
CESIJA RADI OSIGURANJA, propisana clnakom 89. ZOO, je cesija kod koje cesionar, kao cedentov vjerovnik, prima od cedenta njegovu tražbinu prema cesusu samo radi osiguranja svoje tražbine prema cedentu. Cesionar je, s pažnjom
dobrog gospodarstvenika, dužan voditi brigu o naplati duga od cesusa (npr. da utuži prije zastare, da pravilno utuži kamatu, troškove i dr.), te je nakon naplate, a nakon zadržanja iznosa potrebnog za namirenje vlastite tražbine prema cedentu, dužan cedentu isplatiti sav “višak”.
Pravna valjanost cesije
U poslovnim odnosima postala je praksa da dužnici kojima je žiro račun u blokadi, izigravaju svoje vjerovnike tako da cesijama podmiruju samo neke obveze i to samo nekim vjerovnicima koji na taj način postaju privilegirani. Iz tog je razloga
još 2.3.1999. godine donijeta Uredba o izmjenama i dopunama Zakona o platnom prometu u zemlji (ZPPZ, NN 23/99) koja dodaje stavak koji glasi: "Sudionik ne može namiriti obveze asignacijom, cesijom i preuzimanjem duga, ukoliko ima evidentirane nenamirene obveze na računu u ovlaštenoj organizaciji". Istovremeno kaznenim odredbama, suprotno ponašanje sudionika sankcionira kao privredni prijestup. Isto se navodi i u Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o platnom prometu u zemlji (NN 97/00) i Zakonu o platnom prometu u zemlji od 24.12.2001. godine (NN 117/01, čl.27)
Iako u novom, trenutno važećem Zakonu o platnom prometu (NN 133/07) nema, zabrana je propisana Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10 Članak 14.St.(2) „Ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima“).
